Info zona

Mirovinski sustav

Postojeći mirovinski sustav zasnovan na međugeneracijskoj solidarnosti osmišljen je još krajem 19. stoljeća. Danas je sve više umirovljenika čije mirovine sustav treba osigurati zbog znatnog produljenja životnog vijeka. Mirovinski sustavi koji se temelje samo na međugeneracijskoj solidarnosti posvuda u svijetu došli su u krizu te se i u najrazvijenijim zemljama razmišlja o njihovoj reformi, a u velikom broju zemalja takva je reforma i provedena radi spomenutog sve nepovoljnijeg omjera zaposlenih i umirovljenih osoba.

Dok su još 1990. godine četiri radnika uplaćivala za mirovinu jednog umirovljenika, danas je taj omjer 1:1,17 (podaci za prosinac 2016., izvor HZMO). Da se nije pristupilo reformi, već bi približno 2040. godine trebalo  izdvajati oko 60% iz bruto plaće samo za održanje razine mirovina kakvu imamo danas. Današnje su mirovine niske i većini umirovljenika ne osiguravaju zasluženu dostojanstvenu starost.

Reforma je provedena s ciljem uravnoteženja sustava, smanjenja opterećenja budžeta, gospodarskog razvoja te stvaranja pretpostavki za rast budućih mirovinskih isplata. Osim navedenih gospodarskih razloga, mirovinska reforma provedena je i zbog nepovoljnih demografskih kretanja, odnosno starenja stanovništva. Željelo se potaknuti osiguranike na dulje ostajanje u svijetu rada i plaćanja doprinosa jer se može očekivati da će ljudi željeti dulje raditi i uplaćivati doprinose ako njihova mirovina izravno ovisi o uplaćenim doprinosima što često nije slučaj u sustavu međugeneracijske solidarnosti.

Sukladno navedenom, mirovinski sustav u Hrvatskoj tijekom 2001. i 2002. godine znatno je promijenjen iz isključivo državnog sustava u mješoviti, državni i privatni.

Reformirani mirovinski sustav temelji se na tri mirovinska stupa – prvi, drugi i treći. Prvi stup ili obvezno mirovinsko osiguranje na temelju međugeneracijske solidarnosti dio je starog sustava, obvezan je za sve zaposlene osobe u Republici Hrvatskoj. Drugi i treći stup uvedeni mirovinskom reformom, zasnivaju se na sustavu individualne kapitalizirane štednje u kojem zaposleni izdvajaju sredstva na osobne račune koji su njihovo vlasništvo. Štednja u prvom i drugom stupu je obvezna, a u trećem dobrovoljna.

1. STUP

  • OBVEZNO MIROVINSKO OSIGURANJE NA TEMELJU MEĐUGENERACIJSKE SOLIDARNOSTI
  • IZDVAJANJE 15% BRUTO PLAĆE
  • SREDSTVA SE IZDVAJAJU  U DRŽAVNI PRORAČUN.

2. STUP

  • OBVEZNO MIROVINSKO OSIGURANJE NA TEMELJU INDIVIDUALNE KAPITALIZIRANE ŠTEDNJE
  • IZDVAJANJE 5% BRUTO PLAĆE
  • SREDSTVA SE IZDVAJAJU  NA OSOBNE RAČUNE U OBVEZNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA
  • SREDSTVA SU NASLJEDNA.

3. STUP

  • DOBROVOLJNO MIROVINSKO OSIGURANJE NA TEMELJU  INDIVIDUALNE  KAPITALIZIRANE ŠTEDNJE
  • OSOBNI IZBOR DINAMIKE I VISINE UPLATA
  • DRŽAVNI POTICAJ
  • SREDSTVA SE IZDVAJAJU NA OSOBNE RAČUNE U DOBROVOLJNIM MIROVINSKIM FONDOVIMA
  • SREDSTVA SU NASLJEDNA.

Prema podacima HZMO-a za prosinac 2016. godine bilo je osigurano 1.440.188 osiguranika, mirovinu je koristilo njih 1.233.375, a od toga 54,30% žena te 45,70% muškaraca.